Svečani zavjeti s. M. Ane od Božje Providnosti

Na svečanom euharistijskom slavlju u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj koje je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić 15. travnja 2018. svoje svečane zavjete položila je bosonoga karmelićanka s. Marija Ana Od Božje Providnosti (Ljubica Dropulja).

U koncelebraciji je bilo deset svećenika, među kojima i o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske Provincije, fra Josip Tomas župnik iz Novog Šehera, rodne župe zavjetovanice, domaći župnik vlč. Miro Tomas, nacionalni predstavnik Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Toni Štefan, duhovnik đakovačkog sjemeništa mons. Karlo Višaticki. Svojim skladnim pjevanjem te svečanom asistencijom slavlje su obogatili i bogoslovi đakovačkog sjemeništa, predvođeni svojim poglavarima, kao i karmelićanski đakon br. Tiho Radan te karmelićanski bogoslovi iz Remeta.

Nakon naviještenog Evanđelja, uslijedio je prema Obredniku kratki upit o pozivu zavjetovanici. Nakon poziva i njenoga odziva  predsjedatelj slavlja mons. Đuro je zapitao: „Draga sestro, što tražiš od Boga i njegove Svete Crkve?“, na što je zavjetovanica odgovorila: „Da u svojoj odluci ustrajem do smrti, nasljedujući Krista zaručnika u ovoj terezijanskoj obitelji Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.“

Potom je nadbiskup u nadahnutoj homiliji tumačio evanđeoski izvještaj o dolasku Uskrslog Isusa među uplašene apostole iz Lukina Evanđelja na temelju četiriju elemenata pouskrsnih izvještaja, povezavši ih i sa životnim putem zavjetovanice. Prvi važan element Isusova dolaska je taj što dolazi u okupljenu zajednicu. Isus smiruje apostole i pokazuje kako je on gospodar svake situacije i kako on vodi povijest i život svakoga čovjeka. Drugi element je da učenici u prvi mah ne prepoznaju Isusa. Isus daje da ga opipaju, pred njima jede, te im time pokazuje kako on nije njihovo priviđenje. Time dolazimo i do trećeg elementa, a to je da „se uskrsnuće ne može razumjeti čisto na racionalni način. Morali su čuti ponovno Pisma i tumačenje Pisama. Sve su oni to već znali, ali moraju slušati iznova, u zajednici, te od sada izići iz prizemne logike i naučiti gledati Božjim, uskrsnim, duhovnim očima stvarnost“. Na koncu dolazi poslanje. Isus ih šalje da mu budu svjedoci u svijetu.

„Svi ovi elementi prisutni su i u životu s. M. Ane. Isusova je bila inicijativa. Završila je školu, radila kao šnajderica u različitim firmama. Bila je u zajednici i tu slušala tumačenje Pisama, počevši od zajednice obitelji. Bila joj je potrebna i duhovna zajednica gdje se propitivala o Isusu, razmišljala, rješavala sumnje, i gdje se javila želja za predanjem Isusu u redovništvu.“ Govoreći o njenom putu u Karmel, nadbiskup je istaknuo kako je ona cijelo vrijeme bila u zajednici, kako je u svim događajima kroz koje je prošla na putu do svečanih zavjeta prepoznavala Isusovu prisutnost, pa i u onim iznenađujućim situacijama u kojima ga nije mogla razumjeti. Ipak, i tada joj je Isus govorio „Mir tebi. Ne boj se, ja sam.“, te ga sada sluša dok joj tumači Pisma u klauzurnom Redu, nošena čežnjom vlastitoga srca i gdje ju želi za svjedokinju svoga uskrsnuća, rekao je mons. Hranić.

Nadbiskup je nadalje kroz prizmu triju zavjeta koje će s. Ana doživotno položiti progovorio o tome kako zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti stoje posebice kao kritika današnjega mentaliteta koji svoj smisao nalazi u prekomjernom i sebičnom posjedovanju i gomilanju stvari, u permisivnom uživanju i zadovoljavanju vlastitih tjelesnih prohtjeva, te želji za neovisnošću o bilo komu. Na koncu je naglasio i značenje klauzure u budućem životu s. Ane, kojom se ona „odriče se sebe same, svojih najmilijih i radikalno se odlučuje za pripadnost Bogu u krugu jedne male zajednice, živeći uvijek na istome mjestu s istim sestrama“.

Po završetku homilije s. Ana je ustala, a nadbiskup Đuro je prema Obredniku zavjetovanja ispitao njenu spremnost na polaganje zavjeta nizom pitanja na koja je zavjetovanica spremno odgovorila s „Hoću!“. Nadbiskup je primio njenu odluku te je pozvao sve prisutne da molitvom podupru zavjetovanicu u njenoj odluci. Uslijedile su litanije obreda redovničkog zavjetovanja za vrijeme kojih se s. Ana se prostenirala. Nakon litanija zavjetovanica je položila svoje svečane doživotne zavjete u ruke priorice s. M. Ljiljane od Duha Svetoga (Prelić), te nakon potpisivanja obrasca zavjetovanja primila i svečani blagoslov od mons. Hranića. On je potom blagoslovio crnu koprenu i krunicu koju svečano zavjetovane karmelićanke nose o pojasu, te ih je predao zavjetovanici. Nakon oblačenja koprene i krunice sestra je od strane zajednice svečano zavjetovanih sestara doživotno primljena u zajednicu.

Na završetku slavlja nadbiskup se prisjetio sa zahvalnošću pokojnih roditelja s. Ane koji su rodili desetero djece, od kojih je dvoje sada već pokojno, a dvije kćeri su predane Bogu u redovničkom staležu, s. M. Ana karmelićanka, te s. Danijela koja je benediktinka na Pagu. Ohrabrio je i sve prisutne da mole za još takvih „hrvatskih katoličkih obitelji koje su otvorene životu i koje su sačuvale vjeru u našemu narodu, a to nam i sada tako jako treba“. Nakon završnog blagoslova prisutni su mogli pristupiti zavjetovanici i čestitati joj na otvorenoj korskoj pregradi, te su se zadržali u obiteljskom i vjerničkom slavlju.

Životopis

Sestra Ana je rođena 10. siječnja 1979. u selu Ponijevo, župa Novi Šeher kod Žepča u Bosni i Hercegovini, kao deseto i najmlađe dijete pobožnih roditelja, pokojnih Ante i Jele rođ. Budimir. Osnovnu školu započinje u rodnom selu, da bi – nakon preseljenja u obližnje selo Ozimica – tamo i nastavila te dovršila svoje osnovnoškolsko obrazovanje, s jednim prekidom od 9 mjeseci kada kao izbjeglica za vrijeme agresije na hrvatski živalj njenog kraja 1992./1993. boravi u Zagrebu. Po završetku osnovne škole upisuje srednju školu za krojača u Žepču u trajanju od tri godine. Nakon mature odlazi u Zagreb kamo su se prije nje iselili njena braća i sestra u potrazi za poslom, te kroz 9 godina radi kao šivačica (švelja/krojačica) u krojačkim poduzećima.

Premda je u obitelji primila jak vjerski odgoj i redovito pristupala svetim sakramentima, dublje vjersko osvjedočenje i Božji zahvat doživljava na jednoj duhovnoj obnovi 2004. S vremenom osjeća da je Gospodin poziva na sve dublje predanje te u svom srcu razabire redovnički poziv. Spoznajući da je skriveni život klauzure te molitveni poziv njeno mjesto u Crkvi svoj put posvećenja započinje u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću, a nastavlja ga 5. kolovoza 2014. u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. U nedjelju Dobrog Pastira, 26. travnja 2015., polaže svoje privremene zavjete u ruke priorice M. Ljiljane od Duha Svetoga pod sv. Misom koju predvodi o. Dominik Magdalenić, OCD, prior krčki, te ih kroz slijedeće dvije godine obnavlja u ruke iste priorice.

FOTOGALERIJA