Sprovod s. M. Rafaele Petranović
Misom zadušnicom i sprovodnim obredima koje je predvodio mons. Đuro Hranić sestre karmelićanke iz Breznice Đakovačke oprostile su se 16. veljače sa svojom pokojnom sestrom Marijom Rafaelom od Božje Providnosti (Ana Petranović) koja je okrijepljena svetim sakramentima preminula 15. veljače u 80. godini života i 37. godini redovničkih zavjeta. 
U zajedništvu s nadbiskupom Hranićem oko oltara bilo je jedanaest svećenika, među kojima o. Srećko Rimac, provincijal i o. Alen Mažić tajnik Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa te kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Robert Jugović. U asistenciji su bili đakovački i karmelićanski bogoslovi, dok je liturgijsko pjevanje animirala nekolicina đakovačkih bogoslova. Prisutna je bila i rodbina, redovnice, prijatelji i znanci pokojne sestre i zajednice sestara karmelićanki.
Na početku mise nadbiskup Đuro izrazio je sućut priorici i svim sestrama, ocu provincijalu, rodbini, svim znancima i prijateljima te rekao: „Euharistija je molitva hvale, zahvale. I mi smo se okupili da Bogu damo hvalu za život i redovničko posvećenje naše drage pokojne s. Marije Rafaele od Božje Providnosti.“ Istaknuo je kako je Euharistija i molitva u kojoj se spominjemo Isusova prijelaza iz smrti u život, a s. Rafaela je počevši od krštenja, po redovničkom posvećenju te napose preko patnje na bolesničkoj postelji živjela suobličavajući se Isusu. Zato „ukoliko je neka sjena grijeha ostala na njoj, neka joj njen Nebeski Zaručnik blago oprosti te ju uvede u zajedništvo svojih blaženih i svetih.“
Odjednom glas!
„Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja.“ Da, odjednom glas. Za većinu od nas to je vjerojatno bila vijest koja je do nas došla jučer ujutro: umrla je s. Rafaela. No, ona je čula taj glas i prije tri tjedna kad je morala u bolnicu. Čula ga je i kada joj se prije tjedan dana stanje pogoršalo, pa je otišla s redovnog odjela na intenzivni. Ona je čula: Dragi moj mi kuca., započeo je tim riječima nadbiskup svoju homiliju, oslanjajući se na izabrano misno čitanje iz knjige Pjesme nad pjesmama povezujući ga s iznenadnošću događanja posljednjih tjedana života s. Rafaele, kada je taj glas bio i jasan, ali kada su oni koji su je poznavali molili da još ne otvara vrata tom glasu. „I nakon tri tjedna patnja i molitve i sve jasnijeg glasa, sada s. Rafaela zbori: Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni.
Potom je nadbiskup Đuro istaknuo proturječnost ljudskoga života koji u sebi osjeća težnju i želju da živi i koji želi odgoditi smrt, no istovremeno pomisao na to, kao i samo stanje tijela govori o nepodnošljivosti beskonačnog života na zemlji. Jedino Dobri Pastir koji je i sam prošao taj put kroz dolinu smrti može ići s čovjekom na njegovom putu i dati čovjeku prolaz i izlaz iz života koji postaje nepodnošljiv. „U konačnici želimo samo jedno: blaženi život. Naše putovanje ima samo jedan cilj. U nama postoji učeno neznanje. Ne želimo umrijeti, a ne znamo što želimo. No znamo da postoji poznata Nepoznanica koja nas privlači“ citirao je nadbiskup Hranić sv. Augustina.
Ja pripadam Dragomu svomu
Ukratko predstavivši životni put s. Rafaele kao i osobno iskustvo poznanstva s njom, nadbiskup Đuro istaknuo je njezino nastojanje da trajno živi u predanju i jedinstvu sa Zaručnikom Kristom ostvarujući riječi Ja pripadam dragomu svomu, i dragi moj pripada meni. No budući da je smrt punina života, u njoj se konačno i potpuno ostvaruju te iste riječi pripadanja dragome. „Istinski je živjela jer je bila puna nade onih koji u Boga gledaju i za njim idu. Draga naša pokojna sestro, živa u Kristu Gospodinu, neka tvoja molitva i zagovor kod Krista Gospodina prati ovu karmelsku zajednicu, zjenicu oka naše nadbiskupije, moli za svakoga od nas, naše obitelji, svećenike, da imamo hrabrosti biti u potpunosti Kristovi kako si i ti bila“, završio je nadbiskup svoju homiliju.
Nakon liturgijskog oproštaja u crkvi, okupljeni vjernici su se u procesiji uputili prema samostanskom groblju gdje je uz molitvu svih prisutnih sahranjeno tijelo pokojnice.
