Katkad također osjećam kako ne mogu staloženo razmišljati o Bogu, niti o dobru a da bi bilo razborito, niti pak moliti, makar bila u samoći, ali osjećam da ga prepoznajem. Zaključujem da su razum i predodžbena moć ovdje ti koji nanose štetu, jer mi se čini da je dobra volja tu, pripravna za svako dobro. Ali ovaj razum tako je izgubljen, da mi se čini kako nije doli mahnit luđak kojega nitko ne može obuzdati, niti sam gospodarica da ga prisilim da bude miran niti u trajanju jednog "Vjerovanja." Katkad se smijem i prepoznajem svoju bijedu te ga promatram i puštam da vidim što će učiniti. Hvala Bogu - začudo nikad ne idem za nekom lošom stvari, nego za sporednima, kao da li se tu ili tamo ima što učiniti. Tada bolje upoznajem veliku milost koju mi udjeljuje Gospodin kad ovog luđaka drži obuzdana u savršenom motrenju. Zamišljam si što bi bilo kad bi kod mene vidjele ovu nepostojanost one osobe koje me smatraju dobrom. Jako mi je žao duše vidjevši je u tako lošem društvu. Želim je vidjeti u slobodi, pa kažem Gospodinu: "Kad ću, Bože moj, uspjeti vidjeti cijelu svoju dušu kako Vas hvali, tako da će uživati sve moći? Nemojte dopuštati, Gospodine, da bude više komadana, jer izgleda baš kao da se svaki komad razilazi na svoju stranu!" To proživljavam puno puta. Katkad jasno shvaćam da ima velikog udjela slabo zdravlje. Puno mislim na štetu koju nam je nanio prvi grijeh, jer mi se čini da je otuda proizašlo to što nismo kadri uživati toliko dobro, a zacijelo su tu i moji grijesi, jer, kad ih ne bi imala toliko, bila bih postojanija u dobru.
Sv. Terezija Avilska