Neka se dakle nastoji u počecima ići s radošću i slobodom, jer ima nekih osoba kojima se čini da će im nestati pobožnosti čim se malo opuste. Dobro je biti u strahu od sebe, zato da se ne bi ni malo ni puno pouzdali i upuštali u prigodu gdje se običava vrijeđati Boga. To je jako potrebno sve dok se ne bude postojan u kreposti, a nema puno onih koji to mogu biti toliko da bi se u prigodama primjerenim njihovoj naravi mogli opustiti, jer je uvijek, dok živimo, barem iz poniznosti, dobro upoznavati svoju jadnu narav. Ali ima puno stvari gdje se dopušta, kako sam rekla, priuštiti si opuštanje, čak da bismo se vratili molitvi još jači. U svemu je potrebna razboritost.
Sv. Terezija Avilska