Puno se mora držati do kreposti kada je Gospodin počne davati i ni na koji način ne izlagati se opasnosti da je izgubimo. Tako je u stvarima časti i u mnogim drugima … Zato je potrebno ne opuštati se nikada u tome. Bilo koja osoba koja bi kod sebe osjetila kakvo častoljublje, ako želi napredovati, neka mi vjeruje i neka prekorači tu verigu, jer to je takav lanac da nema turpije koja bi ga prepilila, osim Boga, ako se molimo i činimo sve sa svoje strane. Čini mi se da je to omča na ovome putu. Čudim se kakvu štetu nanosi. Gledam neke osobe svete u svojim djelima, jer čine tako velika da zadivljuju ljude. Bože mili ! Zašto se te duše još uvijek na zemlji? Kako to da nisu na vrhuncu savršenosti? Što je to? Tko li zadržava onu koja toliko čini radi Boga' - Ah, pa male navezanosti na čast …! A još je najgore što neće da shvate da je imaju. To je stoga što ih katkad nečastivi uvjeri kako su dužni imati je. Stoga neka mi vjeruju - neka vjeruju, za ljubav Gospodnju, ovom mraviću, po kojemu im Gospodin hoće da govori! - ako ne skinu tu gusjenicu, koja možda neće uništiti cijelo stablo, zato što će neke druge kreposti ostati, ali sve nagrižene. Takvo stablo, nije lijepo jer ne raste, pa čak ne dopušta rasti ni onima koji su oko njega, jer plod dobrog primjera što ga daje nije nimalo zdrav. Malo će potrajati. Puno puta to kažem. Koliko god sitno častoljublje bilo, ono je poput sviranja na orguljama. Ako se pogriješi jedna nota ili takt, cijela se skladba poremeti. To je stvar koja u svakom pogledu nanosi veliku štetu duši, no na ovom je putu molitve kuga.
Sv. Terezija Avilska