Ako je ova zemlja jako raskopana tegobama i proganjanjima te prigovaranjima i bolestima - jer ih je, zacijelo, malo koji stižu dovde bez toga - i ako je smekšana time što je nenavezana na vlastiti probitak, voda se tako upije da se gotovo nikada ne osuši. No ako je to zemlja koja je još uvijek u zemlji i s toliko trnja kao što sam ja u početku bila, a k tome još nije lišena prigoda niti toliko zahvalna koliko zavređuje tako velika milost, zemlja se ponovno osuši. A ako se vrtlar opusti i Gospodin samom svojom dobrotom ne htjedne da ponovno kiši, smatrajte vrt propalim, jer se tako mani dogodilo nekoliko puta. Ja se stvarno snebivam, i da se meni nije dogodilo, ne bih mogla vjerovati. Pišem to za utjehu slabim dušama, kakva je moja, da nikad ne zdvajaju niti se prestanu uzdati u Božju velikodušnost. Makar, pošto se tako visoko uspnu, i padnu, budući da ih je Bog doveo dovde, neka ne klonu, ako se posve ne žele izgubiti, jer suze sve dobivaju: jedna voda dovodi drugu.
Sv. Terezija Avilska