A istinska poniznost - iako se duša priznaje nevaljalom i mučno je vidjeti kakvi smo te mislimo o svojoj jako velikoj opakosti, tako velikoj kao ona zla koja su spomenuta, te se uistinu zbog njih žali - ne unosi smutnju niti uznemiruje dušu, niti pak zamračuje, niti daje suhoću. Štoviše, tetoši je i sve je posve suprotno: smirenost, blagost, svjetlo. Muka s druge strane krijepi. Duša vidi kako joj veliku milost udjeljuje Bog time što ima tu muku i kako joj je ona korisna. Boli je koliko je vrijeđala Boga. S druge strane bodri je njegovo milosrđe. Posjeduje svjetlo da sama sebe ponizi i hvali Njegovo Veličanstvo što ju je toliko trpilo.
Sv. Terezija Avilska