Premda se ovo oko vlastite samospoznaje ne smije zapustiti nikada, niti pak na ovome putu ima tako divovske duše koja ne bi imala potrebu mnogo puta ponovno biti dijete i sisati (neka se to nikada ne zaboravi, a možda ću to reći i više puta, jer je jako važno), nema tako uzvišenog stanja u molitvi da mnogo puta ne bi bilo potrebno vratiti se na početak. Promatranje grijeha i vlastite samospoznaje na ovome putu molitve jest kruh s kojim se moraju jesti sva jela, koliko god slasna bila, a bez ovoga kruha ne bi se mogli održavati, ali treba jesti umjereno. Kad neka duša vidi da se već predala i jasno shvaća da po sebi nema ništa dobro, te se osjeti posramljenom pred tako velikim kraljem i vidi kako mu malo plaća za ono mnogo što mu duguje, ima li potrebe gubiti vrijeme ovdje? Prijeđimo na druge stvari što ih Gospodin stavlja pred nas, jer nije pravo da ih zapuštamo. Njegovo Veličanstvo zna bolje od nas samih što nam je korisno jesti.
Sv. Terezija Avilska