To je vrhunaravna stvar, i mi je ne možemo doseći koliko god se trsili; jer, radi se o dovođenju duše do mira ili, bolje reći, dovodi je Gospodin svojom nazočnošću, kao što je učinio s pravednim Šimunom, zato što se sve moći smiruju. Duša shvaća, na način sasvim tuđ shvaćanju izvanjskim osjetilima, da je već posve blizu svoga Boga, da će zamalo sa sjedinjenjem postati jedno s Njime, Nije to zato što Ga vidi tjelesnim očima, a niti duševnima. Isto tako, nije ni pravednik Šimun vidio nego siroto slavno Djetešce; jer po onome u što je bilo povijeno, i po malo ljudi koji su išli s njime u pratnji, prije bi bio mogao zaključiti da je dijete siromaha, negoli da je Sin Oca Nebeskoga. No, to mu je dalo na znanje samo Djetešce.
Sv. Terezija Avilska