Recimo da je Božanstvo poput vrlo sjajna dijamanta, puno većega od cijeloga svijeta, ili zrcala, … ,ali je toliko uzvišenije, da ne znam dosta naglasiti. Sve što činimo, vidi se u tom dijamantu, budući da je takav da sve obuhvaća u sebi, jer nema ničega što bi izlazilo iz njegove veličine. Bilo je zaprepašćujuće što u tom dijamantu za tako kratko vrijeme vidim tolike stvari skupa, ali i prežalosno, kad god se sjetim, da se tako ružne stvari, kao što su bili moji grijesi, pojavljuju na onoj sjajnoj ljepoti. Stoga i ne znam, kad se toga sjetim, kako to mogu podnositi. Tada sam ostala tako posramljena da nisam znala, čini mi se, kamo bih se zavukla. Ah, kad bi čovjek mogao to objasniti onima koji čine tako nečasne i ružne grijehe, kako bi se sjetili da nisu skriveni, te da se Bog zbog njih s pravom vrijeđa, budući da se tako očigledno zbivaju pred Njegovim Veličanstvom i tako se nepristojno ponašamo pred njim! Vidjela sam kako se zbog jednog jedinog grijeha zavređuje pakao, zato što se ne može shvatiti kako je preteška stvar počiniti ga pred tako velikim Veličanstvom, te da se takve stvari toliko protive onome što On jest. Tako se još bolje vidi njegovo milosrđe, budući da nas podnosi premda sve to shvaćamo. To me je navelo na razmišljanje: ako neka stvar poput ove tako zaprepasti dušu, što li će biti na sudnji dan kad nam se ovo Veličanstvo jasno pokaže i vidimo uvrede koje smo mu nanijeli? Ah, Bože mili; kakva li je sljepoća u kojoj sam živjela!
Sv. Terezija Avilska