Ona (Djevica) se držala tako malenom, tako sabranom pred Bogom, u tajnosti hrama da se svidjela Presvetom Trojstvu: 'Što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom' (Lk 1,48). Otac se spustio prema tom stvoru tako lijepom, tako nesvjesnom svoje ljepote, htio je da ona bude u vremenu Majka Onoga kojemu je on Otac u vječnosti. Tada se spustio nad nju Duh ljubavi koji upravlja svim djelima Božjim, Djevica je rekla svoj Fiat: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!' (Lk 1,38) i najveće se otajstvo ostvarilo. Marija je zauvijek postala plijen Božji, kad se Riječ u njoj utjelovila.
Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva