Žalila sam se kako to da dopušta tolike patnje koje sam podnosila. No to je bilo dobro plaćeno, jer bi zatim gotovo uvijek u velikom izobilju uslijedile milosti. Čini se da duša upravo izlazi iz lonca za taljenje poput zlata, pročišćenija, blistavija, kako bi u sebi vidjela Gospodina. Na taj način ovi napori, kasnije postaju maleni, iako se čine nepodnošljivi, te ih se ponovno poželi podnositi, ako se s njima bolje služi Gospodinu. A sve da i bude još više nevolja i proganjanja, budu li se podnijeli ne vrijeđajući Boga, već se radujući što se to podnosi poradi njega, sve je to za našu još veću dobit, premda ih ne podnosim onako kako se trebaju podnositi, nego jako nesavršeno.
Sv. Terezija Avilska