Ponovno kažem da se sve, ili veliki dio, sastoji u tome da se prestanemo brinuti o nama samima i o našoj udobnosti, jer tko istinski počne služiti Bogu, najmanje što Mu može pružiti jest život. A ako mu je predao volju, čega se boji? Ako je istinski redovnik ili istinski molitelj, a hoće uživati Božje darove, jasno je da ne smije okrenuti leđa želji da umre poradi Boga i podnese mučeništvo. Pa zar još ne znate, sestre, da je život dobroga redovnika, i onoga koji hoće biti među bliskim prijateljima Božjim, dugo mučeništvo? Dugo, jer uspoređujući ga s onima koje su smjesta klali, može se nazvati dugim. No, svaki je život kratak, a neki su vrlo kratki. A što mi znamo hoće li naš biti tako kratak da će se završiti za jedan sat ili jedan čas nakon što se odlučimo u svemu služiti Bogu? Moglo bi biti. Jer, na koncu, svemu onome što je prolazno ne treba pridavati važnosti; a misleći da je svaki sat posljednji, tko ga neće iskoristiti? Vjerujte mi, dakle, da je tako misliti najsigurnije.
Sv. Terezija Avilska