Znam reći da je to jedan od najmučnijih života što mi se čini da se može zamisliti; niti sam uživala Boga niti sam imala zadovoljstva u svijetu. Kad bih se našla u zadovoljstvima ovoga svijeta, čim bih se sjetila koliko dugujem Bogu, bijaše mi mučno… Kad bih bivala s Bogom, uznemirivale su me sklonosti prema svijetu. To je tako mučan rat, da ne znam kako sam ga mjesec dana mogla podnositi, a kamoli godine. Ipak jasno vidim milosrđe što mi ga je udijelio Gospodin: kad sam se već trebala baviti svijetom, da imam srčanosti baviti se molitvom. Kažem srčanosti, jer ne znam čemu je u njemu potrebna veća srčanost negoli da se nastoji prevariti kralja, a znati da to zna, i ne izmaknuti mu nikada. Jer premda smo uvijek pred Bogom, meni se čini da je to drukčije kod onih koji se posvećuju molitvi, zato što uviđaju da ih gleda. Ostali možda provedu nekoliko dana a da se čak i ne sjete da ih Bog vidi.
Sv. Terezija Avilska