Doista, sva naša djela, svi naši poslovi ništa su pred Njim. Mi mu ne možemo ništa dati niti udovoljiti njegovoj želji da uzdigne dostojanstvo naše duše. Ništa mu nije tako drago nego da vidi da ona raste. No ništa je ne može tako uzdići kao njeno, na neki način, izjednačenje s Bogom. Zato on od nje traži danak njene ljubavi, jer svojstvo je ljubavi da izjednači, koliko je to moguće, ljubitelja s ljubljenim. Kada duša posjeduje tu ljubav, onda se pokazuje na razini jednakosti s Isusom Kristom, jer međusobna njihova ljubav čini sve zajedničko između njega i nje. ""Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga"" (Iv 15,15).
No duša se mora najprije sva izručiti da dođe do te ljubavi. Njena se volja mora blago izgubiti u volji Božjoj tako da njene sklonosti, njene sposobnosti djeluju samo u toj ljubavi i za tu ljubav.
Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva