Moj put je put pouzdanja i ljubavi
Gledajući roditelje sv. Male Terezije i ono što je ona od njih naučila, ne iznenađuje da je njihovo pouzdanje u Boga prešlo i na nju. Ona je još više rasla u toj kreposti te ju dovela do savršenstva.
Veličina Male Terezije je u njezinoj malenosti.
Već smo govorili kako se ona nije doživljavala velikom sveticom jer je uvidjela svoju slabost i nemoć ići strmim putem savršenstva, stoga se molila i tražila neki nov put da dođe do tog cilja. Tako je otkrila svoj mali put koji naziva putem pouzdanja i ljubavi.
Otkriće Boga kao Oca koji se prigiba kako bi podignuo svoje malo dijete na prvi pogled izgleda tako jednostavno i tako lako za živjeti, no u stvarnosti baš i nije tako.
Mi se većinom bojimo tako gledati na Boga. Više tražimo način kako ublažiti strogog Suca svojim dobrim djelima, skupljamo neke zasluge i oproste. Treba činiti dobro, to je naravno, ali motiv i smisao toga je ono što trebamo u sebi raščistiti.
Bog se ne da kupiti nekim našim izvanjskim pobožnostima.
Koliko li samo ljudi ide svake nedjelje na sv. misu, možda i češće, a da ne razgovara sa susjedima ili rodbinom, ili osuđuje druge, gleda s visoka na one koji se trude i bore i koji su možda javni grešnici. Zaboravljamo da je pred Božjim očima sve javno, tj. ništa nije skriveno. I smatrati sebe boljim od drugih je oholost, grijeh, a ne krepost.
Bog je pravedan, ne podmitljivi sudac.
Terezija je bila sretna što je Bog pravedan.
Ljudi se većinom boje Božje pravednosti jer tko je pravedan pred Bogom? Međutim, ona kaže da Božja pravednost računa s našim snagama ili bolje reći s našim slabostima i nemoći, s našim uvjetovanostima, tj. ona hoće reći da pred Bogom ništa nije crno-bijelo.
Mi sudimo na pogled izvana, a i trudimo se većinom izgledati dobri i pobožni, no Bog vidi nutrinu: zašto nešto činimo i zbog koga.
Žalosno je koliko mi, vjernici, živimo nevjernički, ne znamo ljubiti, ne znamo praštati, ogovaramo, odbacujemo, a uvijek u crkvi. Sve ispunjavamo, a zapravo smo promašili potpuno. Ne možemo Boga zavarati.
Ne možemo se uzdati u svoja djela, ako su učinjena samo izvana bez nutarnje promjene srca, bez ljubavi prema Bogu i sukladno tomu i prema bližnjemu.
Nemojmo se zavaravati da ćemo stići Bogu, ako od srca ne praštamo, ako od srca ne ljubimo sve ljude. Učimo se od Terezije kako biti maleni.
Krenimo od malih djela ljubavi: pozdravimo na ulici one koji nam nisu dragi, okrenimo obraz onomu tko nas udari, pomozimo onomu koji nas je povrijedio. Sve to iz ljubavi prema Isusu. Nećemo ni primijetiti, a već će naše srce biti prepuno ljubavi, one prave, Božje, jer tako je i Isus činio, tako je i Terezija činila.
Ljubi, dakle, Boga i ljubi brata svoga!
U povodu dolaska relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja sv. Ljudevita i Azelije Martin
meditaciju je priredila klauzurna karmelićanka iz Karmela sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici.
Serijal „Meditacije iz Karmela “ostvaren je u suradnji s na Hrvatskim katoličkim radijom,
Hrvatskom karmelskom provincijom sv. oca Josipa i Hrvatskom provincijom karmelićanki Božanskog Srca Isusova.