Sjećanje na Majku Karmelu Jukanović o desetoj godišnjici njezine blage smrti

29. siječnja 2015. – 29. siječnja 2025.

Hvala Gospodinu za plemeniti dar života naše Majke Karmele darovan Crkvi, našoj zajednici kao i mnogima s kojima je u životu kontaktirala, koji su ostali i ostaju u sjećanju i velikoj zahvalnosti. Molitvena povezanost s njom posvjedočena je po uslišanjima njezinih molitava i zagovora kod Gospodina, o kojima oni svjedoče. Naša povezanost s njom i njezinim životom kao sestre i Majke ostaje u trajnoj zahvalnosti naše zajednice i molitvenoj povezanosti kod Gospodina. I kako reče vlč. Antun Pećar naš prijatelj, a posebno štovatelj Majke Karmele: „NE ZABORAVITE JU NIKADA! Ona vam svima ostaje majke i učiteljica. Njezin primjer svako zvanje KRIJEPI, SNAŽI i ne ostavlja. Majka Karmela je bila VELIKA KARMELA. Njezin odlazak će mi ostati otvorena rana, jer joj ne rekoh sve što sam u srcu nosio i o čemu smo se jako dobro razumjeli. Nisam joj rekao HVALA, a ona je znala sve boli drugih uviti u svoje srce i u SRCE KRISTA KRALJA. Nosila je u svom svojem srcu MOLITVE za sve ljude, posebno one koje je susrela i za čije je potrebe znala. Ta kome ona nije bila Majka!? Da, bila je milost, bilo je divno ostati u oku i u srcu te posebne žene. Ono u čemu je bila nad herojski velika bio je njezin stav, opravdanje, razumijevanje, zauzetost za svaku osobu. Nije se s nikim solidarizirala tko bi loše o drugome govorio. Najsigurnije da je svoja vlastita ramena stavljala pod otajstvo tih i takvih križeva ljudi koji su zlo činili ili od nepravde patili. I upravo ono što je nekako najbitnije kao poruka cjelovitosti njezina života je potpuno življena vjera. S tog vrela ona je crpila pravu snagu, i zato joj sva djela bijahu božanska.“

Ovo iskustvo, posvjedočeno od sada već pokojnog svećenika Antuna Pećara, i same mi, njezine sestre, stekle smo kroz suživot s njom u Karmelu. A o njezinom – Bogu i čovjeku – predanom životu, mnogi su imali milost kroz susrete i kontakte s njom to doživjeti i posvjedočiti kroz izraze sućuti uz njen prijelaz u vječnost.

Majka Karmela u našim srcima

Teško je u nekoliko rečenica izreći barem neke vrline koje su je resile. Voljela je sve ljude, osobito radnike, za njih je žrtvovala svoj život. Velikodušna, bez isticanja svojih zasluga iako je s pravom i to mogla jer se uvijek davala bez pridržaja.

Kad bi se sestre iz velikih Družbi preporučivale u molitve odmah je uzvratila kako su one naše ruke i noge, pa se žrtvuju i pomažu ljudima na župi, u bolnici.

Bila je radosna i uvijek spremna za šalu do zadnjeg časa svoga života. Poticala je i nas da budemo radosne „vesela darivatelja Bog ljubi“. Nije voljela „zbrajati“ žrtve, a najviše je to podnosila u skrovitosti i lica nasmijana, pa nismo mogli ni slutiti što u sebi osjeća.

Naša draga Majka Karmela, je bila zaista kao prava Majka. Uvijek je svakoga sa radošću i velikom ljubavlju susretala. Imala je uvijek lijepu riječ za svakoga. A voljeli su je i ljudi koji su dolazili u naš samostan i odlazili su kući radosni i utješeni jer je Isusova radost zračila iz njezine duše. Voljeli su je i svećenici i rado su s njom razgovarali, a i ona je u njima vidjela veliki i neizmjerni dar Božji.

U svemu je vidjela Providnost Božju. Jako je voljela Blaženu Djevicu Mariju, a prema sv. Josipu je gajila veliku ljubav i zahvalnost za sve što je providio i učinio za naš samostan. Uvijek je s radošću i velikodušno dijelila i materijalne darove svima koji su dolazili u naš samostan, a pogotovo onima koji su bili u potrebi.

Majka Karmela je imala topao, duboki pogled koji je puno puta vidio ono što je nama bilo skriveno. Bila je jako poslušna poticajima Duha Svetoga, uvijek je imala pravu riječ, pa i nadnaravnu spoznaju o nekim stvarima u skladu s kojima je onda i djelovala.

Jako darežljiva, nesebična i prema nama sestrama, a i prema svima koji su pokucali na naša vrata. Posebno puna pouzdanja u Providnost. Jako zahvalna. Od nje sam naučila za sve zahvaljivati. Ona nas je naučila da je ama baš sve dar.

Bila je odlučna, hrabra, i kroz mnoge nevolje je provela zajednicu kao Mojsije, uzdajući se u svemu u Ljubav i vjernost Božju.

Majka Karmela, je bila općenito veoma radosna, velikodušna i čovječna osoba. Znala je voljeti, povezivati osobe. Posebno je poticala da se vježbamo u pokrivanju „golotinje“ svoga brata, te da rado tankoćutno i neprimjetno pobrišemo, pospremimo za drugim, da povučemo teži dio bez mrmljanja.

Razborito je prilazila potrebama osoba i zajednice. Ispovjednici, a i općenito ljudi, hvalili su njezinu poučljivost u dobru i spremnost učiti s korakom vremena.

Željela je i izgarala da Karmel bude DOM I ŽARIŠTE molitve te dubokog života sa živim BOGOM. Da bude dom širom rastvorenog srca u susretu i potrebama ljudi. Iz njezine vedre i karizmatične naravi te dubokog odnosa s Bogom vatreno je izrastala želja da se mi međusobno bezuvjetno volimo, prihvaćajući se u različitosti te osobito uzajamno poštujemo od Boga nam poklonjene darove. U susretu s ljudima izbijao je vedri sjaj izgrađene osobe i vrijednosti. Naprosto zarazno je širila radost, velikodušnost, oduševljenje. Osjećalo se da je uz nju nekako pretežno lakše, radosnije. Iz nje je naprosto nešto grijalo, grlilo, veselilo i poticalo bolji dio nas. ispunjena ljubavlju i Bogom ispunjala je naše duše i srca.

Žena velike vjere i pouzdanja. Ljubila je Isusa. Ohrabrivala me na mom putu posvećenja.

Dok smo jednom razgovarale o tome kako je bilo prije u Karmelu i kako je sada rekla je: „Karmel može bez bičeva i lanaca, ali ne može bez ljubavi.“

Jednom je rekla: “Ljudi nas pitaju što tu radimo. Ljubimo i molimo.“

Znala je ljude povezivati, znala je stvarati ozračje topline i ljubavi u zajednici. Bila je vrlo plemenita, osoba velikih ideala, čuvala je dostojanstvo svoje i svoga bližnjega. Poštivala je druge i imala je povjerenja. Sve koji su nas dolazili posjetiti primala je srdačnom ljubavlju.

Majku Karmelu pamtim kao osobu koja je imala veliko srce i široki osmijeh. Resila ju je gostoljubivost. Uz nju se svatko osjećao dobro, prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i sigurno.

Znala je slušati. Bila je diskretna i samozatajna. O sebi je govorila samo ako je trebalo svjedočiti o Božjoj dobroti i Providnosti.

Često je govorila: „Isplati se…(sve dati Isusu)“.

Bila je sveta, razborita i požrtvovna Majka zajednice i Majka duša koje joj je Bog povjerio.

Zaljubljena u Isusa i u svoje zvanje, spremna na sve što Bog od nje traži. Kao osoba velikog iskustva i duboke vjere da Bog prebiva u njoj i u bližnjemu.

Zahvalna, molitvena, vesela i radosna. Spremna na sve za zajedništvo među sestrama.

Bila je mudra, razborita i pametna.

Pred kraj kad nije mogla biti puno u zajednici znala nam je kod stola ili na hodniku uputiti neke „strelovite pouke“ za dan, neke misli o Isusu i to mi se sviđalo i to me je nosilo kroz dan.

Majka Karmela bila je žena duboke vjere, pouzdane nade, žarke i djelotvorne ljubavi. „Nada je naše sidro i naše jedro“ kaže papa Franjo. Bog je bio sidro i jedro njezine duše – a ona Njegova slika dušama s kojima ju je Bog povezao. „Sidrom nade“ stabilizirala je tijekom životnih oluja mnoge živote – pojedinaca, zajednice, obitelji, domovine.

Živjela je u Božjoj prisutnosti, pred Njegovim Licem stajala je kao dijete, kao zaručnica, kao majka – i vjerovala kad su drugi sumnjali, nadala se kad su drugi izgubili svaku nadu, ljubila kad drugi nisu ljubili.

Mislim da je dragi Bog i nad njenim životom bio ispunjen čuđenjem i ganućem (kako citira papa Franjo pjesnika Charlesa Peguya) – gledajući njenu nadu, vedrinu duše i majčinsku ljubav prema dušama koje je rađala na nova život nadom!

Pamtim njezine misli: „Zapamtite, Bog nas nikad neće ostaviti; nikada nas nije ostavio.“

„Tko su ‘časne majke’? Naše su mame prave ‘časne majke’.“

„Što smo mi došle raditi u Karmelu? Došle smo ljubiti Isusa.“

O čuvanju sabranosti u svagdanjem životu: „Kad nešto gledamo, a ne trebamo, ako ne gledamo to i ne postoji za nas.“

„Bog se nije šalio kad nas je ovdje pozvao.“

Majka Karmela bila je žena jake i žive vjere u Boga, predana u Njegovo vodstvo i velikog pouzdanja u Božju Providnost.

Bila je oko koje zapaža, vidi potrebe drugih. Uho koje sluša s ljubavlju. Srce otvoreno, koje uzima za svoje ono što vidi i čuje (kao patnju, radost, uspjeh… drugoga) i spremna se dati posve – ne samo za zajednicu, nego svima.

Imala je djetinju odanost prema Majci Božjoj. U molitvi „O Gospođo moja, o Majko moja“ na kraju je nadodala: „kad sam dakle sva tvoja, o premila Majko, čuvaj me i brani kao stvar i svojinu svoju i kao dijete svoje.“

Bila je iskreno pobožna prema sv. Josipu – štovala ga je s ljubavlju i povjeravala mu se kao Ocu. Sve bi Karmele stavila pod njegovu zaštitu.

Bila je duša molitve, kontemplacije, trajne povezanosti s Bogom – u svakoj dužnosti i povjerenoj joj službi. U zadnjim danima kad su je napuštale tjelesne sile rekla mi je: „Sad više ne mogu puno moliti, osim ponavljati: SLAVA TI, ISUSE! HVALA TI, ISUSE!“

Bila je brižna majka svojim sestrama, a tu je majčinsku ljubav imala i prema ljudima koje je Gospodin stavio na njen životni put; gostoljubiva, radodarna.

Bila je istinita, iskrena, poučljiva, ponizna, zahvalna, odlučna, samozatajna.

U patnji je bila strpljiva, zaboravljajući na sebe, osmijehom i vedrinom prikrivala vlastitu bol. Bila je „čovjek po Božjoj mjeri“ – Božja i ljudska – prihvatljiva za darove milosti.

I još puno, puno toga

S iskrenom, djetinjom odanošću i zahvalnošću, jer si nam bila prava Majka, a to i ostaješ – za sve ovo malo… „nabacano“, ali u našim srcima duboko pohranjeno i potkrijepljeno „tvojom stvarnošću života“:

Majko, hvala ti!

Sprovod s. M. Karmele Jukanović